23. i 24.travnja Lingua Club proveo je dva nezaboravna dana u Firenci (Firenze, kako je zovu naši susjedi).
U grad smo stigli ujutro i odmah započeli obilazak pod stručnim vodstvom Cristine, koja nam je pokazala znamenitosti Firence i ispričala mnoge zanimljivosti vezane uz bogatu povijest toga grada.
Obilazak smo počeli na trgu na kojem je i hotel u kojem smo bili smješteni, a na kojem se nalazi i bazilika Santa Maria Novella, remek-djelo gotičke arhitekture 14.stoljeća.
Nastavili smo dalje prema Trgu Republike (Piazza della Repubblica) i razgledali palaču Rucellai i palaču Strozzi, koja se smatra najljepšom renesansnom palačom u Firenci.
Zanimljivost vezana uz Trg Republike je da je do pred kraj 19. st. taj trg bio poznat kao Piazza del Mercato Vecchio, tj. stara tržnica, a 1887. su zgrade oko njega potpuno srušene da bi bile sagrađene nove koje danas okružuju trg i čine moderno središte grada.
Nastavljamo prema novoj tržnici (Mercato Nuovo) smještenom pod elegantnim renesansnim lukovima sagrađenima 1551., gdje su se nekad okupljali trgovci svilom i zlatom, a danas je to mjesto gdje se prodaju tipični firentinski zanatski proizvodi. Znamenitost je brončana skulptura vepra zvanog “il Porcellino” iz 17.st. Turisti koji žele da im se ostvari želja moraju pogladiti vepra po nosu, a zatim staviti novčić u njegova usta. Ako novčić iz veprovih usta padne u fontanu, želja će se ispuniti.
Slijedi Ponte Vecchio (Stari most), najstariji i najkarakterističniji most u Firenzi. Od 16.st na njemu su zlatarske radionice i trgovine. Na središnjoj terasi sa lijeve strane pruža se pogled na rijeku Arno i palaču Uffizi, a na desnoj strani nalazi se brončano poprsje Benvenuta Cellinija. Možda se i među našim izletnicima našao koji zaljubljeni par koji je odlučio “zaljučati” svoju ljubav stavljajući lokot na ogradu oko kipa, te bacivši ključeve lokota u Arno!?
Sa mosta odlazimo prema palači Uffizi, sagrađenoj u 16. stoljeću s namjerom da se na jednoj lokaciji smjeste svi uredi (“uffizi”) gradske uprave. Osim što je sama palača remek-djelo arhitekture kasne renesanse, značajna je zbog toga što se danas u njoj nalazi jedna od najpoznatijih umjetničkih galerija u svijetu. Galeriju Uffizi posjećuju ljubitelji umjetnosti iz čitavog svijeta da bi se divili djelima načinjenim rukom Giotta, Botticellija, Leonarda, Michelangela, Raffaella, Tiziana, Caravaggia, El Greca, Rubensa, Rembrandta, Goye i mnogih drugih.
Trg Uffizi izravno je povezan sa glavnim trgom Signoria, na kojem dominira palača iz 14. st – Palazzo della Signoria. Trg je prepun kipova, pa se doima kao neka vrsta muzeja na otvorenom: brončana statua Velikog vojvode Cosima I na konju, Neptunova fontana; Marzocco- lav sa ljiljanom, simbolom Firence, Judita i Holofern -kopije djela slavnog Donatella; kopija Michelangelovog Davida čiji se original nalazi u galeriji Accademia, koju smo nešto kasnije također posjetili.
Religiozni centar Firenze je trg na kojem se nalazi veličanstvena katedrala (il Duomo), čija je gradnja započela krajem 13. st., nastavljena sljedećih nekoliko stoljeća tijekom kojih je nadograđivana i mijenjana, tako da je na njoj vidljivo miješanje raznih stilova, od romanike do kasne gotike. Pokraj katedrale uzdiže se Giottov zvonik visok 84 m i 70 cm, a nasuprot glavnog ulaza nalazi se krstionica (Battistero), jedan od najsjajnijih primjera romaničke arhitekture u Toskani. Na njoj su posebno zanimljiva brončana vrata, posebice ona za koja je Michelangelo rekao da su dostojna raja, pa su tako i postala poznata pod nazivom “Rajska vrata”; na bakrenim pločama prikazane su starozavjetne priče.
Obilazak s vodičem završili smo u galeriji Accademia, gdje nas je original slavnog Michelangelovog Davida ostavio bez daha. Nažalost, fotografiranje u galeriji nije dopušteno, pa smo sa sobom ponijeli samo nezaboravno iskustvo.
Subota poslije podne bila je slobodna za dodatno razgledavanje, “šoping” i isprobavanje kvalitete restorana.
U nedjelju ujutro na programu je bila galerija Uffizi, nakon čega smo se vratili u hotel, spakirali se i vratili kući, žaleći što nemamo još barem dan-dva na raspolaganju, jer je ostalo toliko toga što nismo uspjeli vidjeti.
Prije polaska snimili smo jednu zajedničku “fotku” i rekli “Arrivederci Firenze”!
Comments are closed.